 Janko Belaj rođen je 29. rujna 1965. godine u štajerskom gradiću Ptuju. Razlog je krajnje jednostavan. Prvo, njega nitko ništa nije pitao, a roditelji su imali više nego dobar razlog - privremeno su radili u lokalnom Pokrajinskom muzeju. Obitelj se u Zagreb vratila u svibnju 1970. Fotografijom ga je zarazio i osnovama struke naučio otac. Prije no što je postao vlasnikom prvoga vlastitog aparata, posve je logično što je “udesio” nekoliko očevih. Česti odlasci na majčine stručne terene (povijesničarka umjetnosti), rezulitirali su, 1978, ako se ne varam, snimanjm antependija oltara u Sv. Ivanu na Gorici iznad Lepoglave “zastrašujućim” ishodom. Fotografija je objavljena i plaćena! Očaravajuće za dječaka od 13 godina.
Majka ga je učila osnovama kompozicije, boje… teorijama scene i ikonografije. Otac je pak prigovarao na tehničkoj nesavršenosti slika i tako ga više ili manje suptilno tjerao usavršavati postprodukciju.
Bavljenje fotografijom iz razoraznih je razloga pauziralo nekoliko godina, da bi je počeo više proučavati koncem srednje škole učeći fotokemiju. Sve do 1992. trajalo je prtljanje malo s ovim, malo s onim, skitanje po i oko srednje Europe. Škljocanje se ponekad i naplaćivalo, pomalo prodavalo fotke i učilo grafičkim vještinama u listu mladih MI.
Oko 1990. otkriva dobitnu kombinaciju - Apple Macintosh i skener. Baš se u to doba igrao s pseudosolarizacijama te pokušao isto u PhotoShopu (inačica 1.0)… Tek jedan sat rada (Mac LC je u to doba imao 20MHz i 2MB RAM-a!), postigao je “gotovo” isti rezultat kakav je dobivao nakon 5 do 6 dana provedenih u tamnoj komori i za retušerskim stolom… Godine 1992. počeo je raditi kao prelamač u tiskari X-Press, za koju godinu i kao suvoditelj pripreme. Potom je samostalno radio za razne izdavače, ponajviše za Školsku knjigu, radio kao grafički urednik u magazinu Kult te napravio prvi veliki test računalne opreme za časopis Vidi (“Skeneri u profesionalnoj primjeni”, broj 8, veljača 1996., str. 30-47).
Potom je radio kao grafički i tehnički urednik dvotjednika ComputerWorld Hrvatska i nekoliko godina samostalno za razne reklamne agencije.
Nakon 8 godina u grafičkoj struci, s povremenim fotografskim angažmanima, počeo se vraćati fotografiji, zaposlio se u privatnoj grafičkoj i dizajnerskoj tvrtci Handdesign kao “kućni” fotograf i uživao nešto duže od 6 ljeta. Propašću tvrtke te rijeđim angažmanima u tvrtci nasljednici, odlučio je fotografiju ponovno ostaviti za slobodne trenutke i egzistenciju potražiti zaposlivši se u jednoj od vodećih međunarodnih marketinških agencija kao grafičar. U jesen 2012. godine i taj mu posao postaje bivši i za trajno se prebacuje u samostalne djelatnosti: fotografija, grafičko oblikovanje i web-programiranje.
Opremio je nekoliko izložaba u raznovrsnim, relevantnim galerijskim i muzejskim prostorima (Mimara, MUO, Klovićevi dvori, Trsat…) što samostalno, što kao suradnik, nekoliko kataloga i monografija, a najopsežniji posao bio mu je i ostao snimanje i računalna rekonstrukcija fresaka baroknoga slikara Ivana Krstitelja Rangera [http://ik-ranger.eu/]… Član je ULUPUH-a, HZSU-a i Kadra 36, a trenutno je u trećem mandatu predsjednika ULUPUH-ove sekcije za fotografiju.
Pomalo piše za “site” koji i sam vodi [http://fotozine.org] te povremeno za razne stručne časopise specijalizirane za fotografsku tematiku (tehničke i povijesne teme, svaštice o velikoformatnoj fotografiji, povijesti Zeissa…).
Načelno je rijetko zadovoljan vlastitim radovima što je i najvjerojatniji razlog da je relativno kasno počeo izlagati. Uz više desetaka skupnih izložaba samostalno je izlagao u Budvi, Solinu, Sisku, Zagrebu, Koprivnici, Sarajevu, Požegi…
Uz ovu zbirku raznih i većinom ničim obvezanih fotografskih igrica, on-line ortfolio možete pogledati na adresi https://belaj.com/.
Krešimir Oremović
|
